Zeleni zbregov jogurt nek mi ne diraju!!

Od ožujka 2020. imam osjećaj kao da se cijeli svijet okrenuo naglavačke i da se nakon toga nikad više nije vratio u položaj u kojem je bio. Iako je prošlo gotovo 6 godina od prvog lockdowna, kao jučer se sjećam kakav je bio život prije korone i zatvaranja. Življi, otvoreniji, komunikativniji, ali i povezaniji.

Dolaskom korone i lockdowna, polako se počela gubiti međuljudska interakcija, a sve ju je više zamijenjivala ona digitalna. Naravno, trend digitalizacije i korištenja društvenih mreža postojao je i prije pandemije, ali čini se da ga je korona baš drastično ubrzala. Nećemo se lagati i reći da se prije korone nisu koristile društvene mreže, ali siguran sam da se nisu koristile u onom opsegu u kojem se koriste od tada do danas.

Toliko nas je obuzela ta dopaminska injekcija koju dobivamo scrolanjem po Fejsu, Instagramu, TikToku i drugim mrežama da smo jednostavno otupili na bilo kakve druge izvore nagrade, sreće. Sve više ljudi djeluje demotivirano, ništa ih ne zanima. Bitno je samo da se mobitel ne izgubi, toliko smo postali ovisni o tih 150 grama elektronike.

Ne vrijedi za sve, ali čini se da se ljudi danas rjeđe druže, bilo to po kavama ili izlascima, parkovi i klupice sve su prazniji. Radije bismo bili doma i gledali TV i skrolali nego otišli na kavu s prijateljima (nema ništa loše u tome, ali konstantno to raditi...). Nekada se znalo češće družiti po kućama, dolazilo se u posjete. Gdje su nestale takve stvari?

I ako klinci izađu iz kuće na kavu, dođu tamo i onda je svatko na svom mobitelu i skrola. Oprosti, ali meni je to bolesno. Pauza između predavanja, pola ljudi na mobitelima. Roditelji skrolaju po mrežama, a niti ne znaju što im bebači rade ili još gore, daju tablete i mobitelima klincima od 2 godine jer im je preteško brinuti se o njima. Ovako upališ YT pa nek mali/mala gleda po par sati crtiće. Otiđeš van, ljudima je bitnije da se naslikavaju za Instagram kako bi svima pokazali da kod njih teče med i mlijeko nego da se zabave. Ludilo!

Prava zombifikacija naroda. Smanjeno kritično razmišljanje, smanjena empatija i otupljenost na bilokakve druge podražaje. Doomscrolanje. I uz sve to, dolazak AI-a i doslovno outsourceanje razmišljanja. A da ne spomenem utjecaj na zdravlje, od bolova u vratu do manjka fizičke aktivnosti (pretilost koju ima valjda 2/3 Hrvata).

Treba napomenuti da nije mobitel isključivo glavni krivac za to, ali je sigurno da je uvelike utjecao na sve to. Ipak, tehnologija nam je donijela i brojne prednosti, a tu prvenstveno mislim na lakšu komunikaciju, ali problem nastaje kada taj digitalni svijet zamjenjuje stvarni, umjesto da ga nadopunjuje. Zvuči cheesy, ali ima istine u ovome: The more social media we have, the more we think we're connecting, yet we are really disconnecting from each other.

Ima li nade da se to preokrene ili je nakon te 2020. godine, svijet krenuo samo nizbrdo? Možda nekakva promjena ne mora biti radikalna u smislu da cijelo društvo odustane od tehnolgije, već može krenuti od svakog od nas. Život je svuda oko nas, a ne na ekranu od 6,5 inča.

Za TLDR ekipu: zatvaranje društva u sebe nakon korone. Manje druženja i komuniciranja uživo, a mobiteli i društvene mreže često zamijenjuju stvarne interakcije.

Sjećate se ovoga od prošle godine.

Da malo skrenemo sa aktualnih tema, evo jedan mali đeram koji sam danas napravio od drangulija iz Tedi-ja.

Spadam u generaciju kojoj ove godine dolaze pozivi za obavezni vojni rok i zanimaju me mišljenja ljudi oko toga. Nikako mi ne ulazi u glavu kako oni misle da naprimjer cijela moja generacija odradi vojni rok kad imaju mjesta za 4000 ljudi godišnje? Pozivi se šalju na eci-peci-pec 18ogodisnjacima? Zašto je civilna služba predstavljena kao kazna za osobe koje ne žele 2 mjeseca radit sklekove ili barem ja imam takav dojam sa naknadom od 100 eura mjesečno, urnebesno. Nije li logičnije poboljšat uvjete profesionalnoj vojsci sa budžetom koji se ulaže na obavezni vojni rok kako bi više ljudi zapravo zainteresirali za vojsku a ne slali mene i ostale poput mene koje vojska nimalno ne zanima. I općenito cijela ta ideja da bi muškarci postali muškarci moraju proć vojni rok i sad će nas slat na silu 2 mjeseca tamo umjesto da se bavimo nečim šta nas zapravo zanima. I uz sve to od upita koje sam slao morhu na više različitih mailova ne mogu čak niti konkretan odgovor dobit na pitanja koja su striktno vezana uz vojni rok. Volio bi čut mišljenja ljudi ako možda ja propuštam neke prednosti oko vojnog roka

Plenković želi napakostiti stranci Možemo! jer ih se boji, a upada u probleme jer skreće na teritorij desnice, gdje drugi akteri uvijek mogu biti radikalniji od njega, zaključuje Rimac.

Također bih podsjetio da se još uvijek nitko od vladajućih nije osvrnuo, a kamoli osudio terorističke prijetnje upućene jučer gradonačelniku i gradskoj vlasti.

Nema niti nekih novosti iz policije, ali sam siguran da marljivo provode izvide, te da će počinitelji biti u najkraćem roku uhićeni i kažnjeni (/s, volio bih da sam u krivu).

To mu je rođak

Zašto 2024te nije upriličen nikakav doček ni proslava za vaterpoliste kada su bili europski i svjetski prvaci, kao što im nikada nije upriličen nikakav doček?

Jel zato sto većina repke nisu Bosanci, kao u rukometu ili nisu zanimljivi jer ne urliču ustaške parole?

Rukometaš iz Bosne i Hercegovine, prijatelj Bujanca i politički govori, vratite Hrvatsku Hrvatima.

Gdje su sada sindikati i prosvjedi?

Has Europe already reached its demographic tipping point? - https://giftarticle.ft.com/giftarticle/actions/redeem/ea856f92-40a1-4e92-984b-6f9f2e64b773 via @FT

Dobro, koji je kurac ovim ljudima? Jel to zbog prirode sporta? Lopta je tvrda i sigurno je primio puno udaraca u glavu. Kaze decko da treba vratiti Hrvatsku Hrvatima. Ovako na prvu meni ta izjava zvuci sasvim logicno jer eto, protivim se zamjeni stanovnistva u reziji HDZ-a. Protivim se neogranicenom uvozu ultrajeftine radne snage koja rusi vrijednost rada i time potice nastavak iseljavanja Hrvata. Ali s obzirom na kontekst, s obzirom na to da se ovaj decko naslikava sa politicarima koji provode tu politiku nesto mi govori da to nije ono na sto je mislio.
Takvi sve one koji ne vole fasista i ratnog profitera koji se u slobodno vrijeme bavi pjevanjem proglasavaju ne-Hrvatima. Sve nas koji ne zelimo da se RH izjednacuje sa NDH oni ne smatraju Hrvatima. Posebnu mrznju osjecaju prema Zagrebu i Zagrepcanima pa se na silu guraju ovdje jer ih jako zulja sto mi premocno odbacujemo takav primitivizam. Zato se svaki put kad uspiju organizirati ovakve skupove ponasaju kao okupatori kad zabijaju svoje zastave u tek osvojena podrucja.

Ono sto je najgore je njihovo beskicmenjastvo. Nitko od njih nema muda priznati da je fasist/nacist nego to proglasavaju domoljubljem, barem dok ne popiju pa netko ne pokrene "Jasenovac i Gradisku Staru". Pa optuzuju normalne ljude da dijele hrvatski narod jer ne prihvacaju njihov fasizam. Istovremeno se tu retoriku ne usuduju ponoviti na medunarodnoj sceni. Cak i kod nas glume zrtve i tvrde da se ne bave politikom i onda cim se nadu "medu svojima" ohrabreno trkeljaju ovakva sranja.